U organizaciji Družine, a na poziv HKUD-a Domanovići, KUD ”Kamen” Sirač gostovao je ove godine dva dana u Hercegovini (28. i 29. travnja). Folklorni susret organizira navedeno folklorno društvo povodom crkvene svečanosti kojom slave sv. Josipa Radnika, zaštitnika župe.
Na put krećemo u subotu ranom zorom koja će kasnije ostati u uspomeni mnogim vinogradarima i voćarima zbog izrazito jakog mraza. Krenula je naša ekipa odlučno i na vrijeme „žućom“ (autobus), ali samo do „Demija“, nekih 500 m i – prva stanica! Prilikom prozivke nedostaje jedan član (B.I.). Zovi, ne javlja se, budi roditelje… i da ne povjeruješ, pospanac se stigao u 8 min probuditi, obući, doći i ništa ne zaboraviti.
Dalje, putovanje ide po planu. Granica s Bosnom prelazi se glatko, Banja Luka i ulazimo u 31 km dug kanjon najljepše muške rijeke na svijetu (Vrbas) koju su mnogi opjevali u svojim pjesmama i baladama. Prijelazom preko prijevoja Makljen situacija se ponavlja, samo na drugu stranu, prema Jadranu i uz drugu ljepoticu, Neretvu.
Da, kod Prozora i Jablanice sjetiše se neki svojih očeva i djedova, neki čak i bitke, a neki samo Bate i Ljubiše i legendarnog mosta na Neretvi koji je uglavnom još na meti turista iz Azije (Kina, Koreja). Razvila se žustra debata „dobrih poznavatelja“ bitke tko je od kuda napadao i tko je bio na čijoj strani u tim junačkim borbama.
U Domanoviće, mjesto pokraj Čapljine, stižemo oko 13.00 h gdje nas kod crkve dočekaše domaćini, veseli i lijepi, ali svi u poslu i brigama oko priprema za večerašnje susrete, jer nebo nešto navješćuje… Prema dogovoru, rasporedili smo članove na smještaj po obiteljima.
Prije nastupa odradili smo probu na pozornici, obišli mjesto i upoznali lokalnu zvijezdu The Voicea (mali Cigo). Raspalio mali po sevdahu, a mi po sarajevskom i hercegovačkom pivu. Tko će sve ovo da plati? Cigo se naravno dosjetio i zapjevao još jače.
Oblaci cijelo popodne kruže, prijete… počinje program i onda – pljus! Nebo se otvorilo, kiša lijeva… Natiskali se svi u dom, odradili se nastupi folklornih skupina kako se moglo (znamo mi u Siraču kako je to kad sve pripremiš, a vrijeme sve pokvari). No, sutra je novi dan.
Tako i bi. Okupani kišom pa obasjani suncem, osmjeh svima na licu osvanuo. Vode nas domaćini u posjet Međugorju, najpoznatijem svetištu u ovom dijelu Europe. Razvilo se mjesto u pravo trgovačko i hodočasničko središte (moraš i vinjetu platit za bus) : apartmani, suvenirnice, trgovine, kafići… Srećom pa ih crkva nadvisuje (za sad) pa smo je uspjeli pronaći. Slobodno vrijeme svatko koristi po svojoj želji.
Zajednički ručak u Domanovićima, još malo pjesme, plesa i dođe vrijeme da se rastanemo s našim novim prijateljima što smo ih upoznali za ovo kratko vrijeme. No, to nije kraj jer već početkom rujna nastavljamo naše druženje kod nas u Siraču na Danima šljiva i rakija.
Pri povratku posjetili smo tekiju na izvoru rijeke Bune koji predstavlja najveći kraški izvor u Europi. Tu oazu mira i prirodne harmonije malo je pokvarila nabujala rijeka zbog velike količine oborina od prošle noći pa su u restoranu konobari bili u ribarskim čizmama, a oko stolova plivale patkice.
Dragulj Hercegovine zasigurno je njezin najveći grad Mostar, idealno mjesto za kraj našeg putovanja. Stari grad i poznati lučni most nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Fotoaparatići i mobiteli samo su okidali, a face se uz osmijeh namještale u svim smjerovima. Naravno, kako otići bez suvenira kojih je ovdje u izobilju. Svatko je pronašao nešto za sebe: netko voli torbice, netko bižuteriju, netko tufahije i urmašice, netko ćevap, netko dobru kahvu iz fildžana, a netko jednostavno zasvirati u frulicu i zapjevati: „Crven fesić nano…“
Umorni, ali zadovoljni, „žućom“ hitamo zavojitim cestama prema kući sređujući dojmove ovog kratkog, ali simpatičnog gostovanja.
Hvala organizatorima folklornih susreta u Domanovićima, i svima onima koji su nas primili u svoje domove te se brinuli za nas da nam bude lijepo i ugodno.
Emil Turi