ITALIJA, MARESCA – II international folk festival ‘Toscana fest 2019.’ – 26.-29.07.2019.

KUD Kamen Sirač ove je godine sudjelovao na navedenom festivalu. Bilo je to naše drugo gostovanje u ovoj državi ( 1. gostovanje: 2007.g. – Carmagnola, Pijemont).

Ovaj smo put uspjeli krenuti na vrijeme ( sjetite se 2018. ).

U jutarnjim satima stigli smo u naše prvo odredište – Padovu. Ondje su se vozači odmarali dok smo mi obilazili grad i poznatu baziliku Sv. Antuna Padovanskog. Na parkingu smo susreli folkloraše iz Slovenije ( Kranj ) – i oni su putovali na isti festival.

Poslije podne je vrućina bila gotovo nesnosna ( oko 39° C izvan autobusa ) dok smo se vozili po legendarnoj „Strada del Sole“ prema Firenzi. U kasno poslijepodne stigli smo na naše odredište – Montecatini terme, grad toplica. Na grbu grada crveni ljiljan, dva lava i natpis „salus“ što znači zdravlje. Hm, dobro zvuči za početak! Ispred hotela ( Albergo paradiso ) dočekala nas je Danijela, naša voditeljica i jedna od organizatora festivala. Smještaj je bio lijep i uredan, osoblje prijazno, hrana tipična talijanska.

Na festival se prijavio velik broj sudionika ( 26 folklornih grupa iz 10-tak država, 3 iz Hrvatske) pa organizator odlučuje podijeliti nastupe na dvije večeri. Mi smo nastupili u nedjelju tako da smo sljedeći dan bili slobodni što smo iskoristiti za posjet Toscani.

Poslije doručka krenuli smo prema Sieni, najljepšem srednjovjekovnom gradu Italije neobično bogate kulturne prošlosti pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska baština čovječanstva. Grad je podijeljen u 17 gradskih contrada. Fantastičan je glavni trg u obliku školjke na kojem se dva puta godišnje održavaju opasne trke konja „Palio“. Tu se smjestila i prelijepa sienska katedrala, remek -djelo Pisana, Donatela i Michelangela, nikad završena. Njezina raskoš vidljiva je i u unutrašnjosti crkve.

Posjetili smo i maleni gradić Pienzu do kojeg su nas vodile ceste kroz lijepe pejzaže: polja žita, suncokreta, čempresa i kamenih kuća na vrhu brda. Ovakav krajolik naprosto zove filmaše i kamere pa je i logično da je upravo ovdje sniman Maximus gladiator i Engleski pacijent. U Pienzi se prvo „osjeti“ sir pa onda opet sir. Smatraju ga gradom sira. Pecorino, poznati ovčji sir potječe upravo odavde.

Nagla promjena vremena, kiša i oluja poremetili su nam planove pa smo se odlučili vratiti u hotel ne posjetivši San Gimignano, grad 14 tornjeva i najboljeg sladoleda. Šmrc…

Kiša je bila neumoljiva i dosadna, padala je cijelu noć, a s njom se i temperatura spustila za 20-tak stupnjeva pa drugi dan više nije bila potrebna kremica faktor 30. Ne odustajemo, kosi toranj se mora vidjeti taman plivali do njega!

Vrijeme se malo popravilo ( bar je prestala kiša po dolasku u Pisu ). Odmah na parkingu ”opkolila” nas je tamnoputa družina – nude kišobrane po povoljnim cijenama uz ”garantiranu kvalitetu proizvoda”. Odbijamo uslugu i žurimo na Trg čudesa (Piazza dei Miracoli) da se i mi malo „čudimo“. I zaista, imalo se što za vidjeti. Na tom malom prostoru je veličanstvena katedrala, baptisterij i zvonik kojeg svi na neki način žele uhvatiti u najboljem foto kadru.

A onda, po onoj narodnoj „tko se nije skrio, magarac je bio“ – prolom oblaka! Lijevalo je kao iz kabla! Gužva pod balkonima, u suvenirnicama, na misi, tražio se kišobran više.

Kasno poslije podne krenuli smo u toskanska brda tj. u malo mjesto Maresca na 800 metara nadmorske visine. koje slovi kao šumsko izletničko područje, prvenstveno ljeti. I nas je zavojiti put i GPS odveo u lijepe šumovite predjele pune kestena koje je Čazmatransov pickup bus neumoljivo skidao svojim krovom te ulijetao u oštre krivine maimalnom brzinom od 10 km/h da bi nam i rally vozači zavidjeli na trudu da stignemo na vrijeme u Marescu. No ništa od toga, jer pri svakom ulasku u malena planinska sela, mirni mještani i gledatelji ove naše utrke s vremenom su ispali krajnje neozbiljni. ”Ostavljali” su svoja vozila na cesti, preblizu cesti su izgradili svoje kuće, križanja su bila pod pravim kutom i nismo mogli samo tako proći i stići do cilja.

Sva sreća na talijanskoj ležernosti pa je program festivala počeo sa sat vremena zakašnjenja, a mi smo bili 8. na redu. Odlično je sve prošlo. Puni adrenalina od trke Toscana bus tour, odradili smo nastup, te s ponosom predstavili svoju folklornu baštinu. Povratak je prošao mirno, staloženo, bez mučnina i puno brže ( kad ideš pravim putem ).

Sljedeće jutro torbe su se užurbano pakirale, sobe napuštale, za doručak opet nije bilo jaja… ali ni našeg busa. Kazali vozači da prije 12h nema polaska! Izgleda da ih je jučerašnja trka šumskim puteljcima izmorila pa moraju napraviti 11-12h pauze. Što je, tu je! Trebalo je u toj maloj gunguli nezadovoljstva ostati smiren, odvagnuti situaciju i privesti ovo gostovanje kraju onako kako smo ga i započeli – veselo i sretno.

Tako je i bilo! Naš je vozač bio pravi ”dasa” i našem busu dao gasa.

Arrivederci Toscana! Do nekog sljedećeg susreta…

Emil Turi

1st evening 27th July

2nd evening 28th July

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *