KUD “Kamen” Sirač i HKUD “Lahor” iz Daruvara gostovali su u poljskom mjestu Kamienici između Krakova i Zakopana od 21. do 26. srpnja 2010. U Poljskoj su predstavili hrvatsku kulturnu baštinu u sklopu višednevne manifestacije “31. Dni Gorczańskie” kroz splet pjesama i plesova bilogorskog i slavonskog kraja. Za razliku od prošlih godina, ove godine odlučili smo voditi putopisni dnevnik na naš način.
„BISERI“ IZ POLJSKE
Polazak u Poljsku 21.07.2010., 1 sat, srijeda.
MUKE PO STIPI!
Još nismo ni krenuli, a mene počelo „šarafat“ u crijevima. Vidim ja, neće bit dobro. Dok smo krenuli, već sam nekoliko puta bio tamo „gdje i car ide pješice“. Sve gore! Negdje usred Mađarske stali redovno, ja sam bio tamo. Ali samo što smo krenuli dalje, ja se počeo preznojavati, a ono „šarafa!“ Odem do vozača Vlade i Drageca: „Ljudi, dajte stanite, moram van!“ Pa sad smo stajali – kaže Vlado. Nemam vremena pregovarati! Više ne biram ni vrijeme ni mjesto ni uvjete! Dragec je odmah shvatio. Evo, ovaj grm u parku je pravo mjesto! Hvala im gdje čuli i nečuli!
„DIVLJANJE“ PO CESTAMA SLOVAČKE
Nakon neprospavane noći kroz Mađarsku i laganog smirenja, „novi šok!“ Policija! Nisam znao da su slovački policajci tako „gadni!“ Vozi Vlado – „Ajmo doprave!“ Pokaže mu: „Vozili ste 82 km/h!“ Užas! Vlado pregovara i rukama i nogama, vraća se sav blijed i tužan u autobus: „Uzeo mi je 200 eura!“ „Au“, svi u glas! Da bi se Vlado „oporavio“, volan preuzima Dragec. Vlado ga upozorava: „Pazi, Dragec!“ Još nije ni završio kad opet novi šok. Opet policija! Dozvoljeno 50 km/h, a Dragec „prašio“ 62 km/h. to „divljanje“ koštalo ga je „samo“ 20 eura.
KONAČNO SMO STIGLI U POLJSKU U 17 h
Dočekao nas je simpatični Pan Mjitek Marek, „katica za sve“. Malo zbrčkan, ali kao duša dobar, dao bi ti sve što ima! Smješta nas u dvorac „Gorce“, ali mi smo smješteni v „domke“, odmah iza konjušnice. Nije loše, to su kao mali bungalovi, s 6 ležaja i sanitarni čvor u svakom domku.
Muški su smješteni v domke od 2C – 5C. Ovaj peti odmah je dobio naziv „Baraka 5B“. S obzirom da nije imao stalnih stanara, određen je za posebne namjene i hitne intervencije. Ženske su u domkima od 7C – 10C. Inače cijeli taj kompleks bio je dvorac s pratećim objektima uz dodatak objekata iz socijalizma (domki i „nadstrešnica za kolektivni rad“).
MONJIKA
Nakon Mareka, smještaja v domke, idemo u krčmu u parku na pivo. To je u sklopu dvorca! Prekrasno! S obzirom da nitko ne dolazi, ode Vlado po konobaricu. Dolaze zajedno, već zagrljeni i nasmijani (Monjika i naš Vlado). A Monjika jedra, rumena, ima je i sprijeda i straga.
PARTY I
Kod barake 3C, party je prošao glatko, bez ikakvih incidenata, bez intervencija.
Četvrtak, 22.07.2010.
IZLET U RUDNIK SOLI „WIELICZKA“ I OBILAZAK KRAKOVA
Naša draga Vodička bila je Ilona, Marekova kćer, lijepa i draga. Vodička kroz rudnik Dorota, malo oštrija! Nekoliko podataka o rudniku: 340 km dugi hodnici, samo do prvog kata 368 stepenica. Svježe, ugodno, 14 °C. Turistička ruta svega 4 km. Prekrasno i fantastično. U velikoj dvorani (koncertnoj) otpjevali smo na opće oduševljenje turista „Zdravo Djevo, kraljice Hrvata“. Posjet Krakovu bio je brzinski jer je bila nesnosna vrućina 35 °C.
Nakon večere, druženje u krčmi „Mlin“ (etno kuća). Upoznajemo se s Nijemcima. Večera je bila obilna i preobilna služena iz drveni korita!
Na kraju druženja proslavili smo profesorov rođendan uz piće „Nalewanka“ (limun, med, votka, rum i špirit). Da, špirit, piće sa 70% alkohola.
IVANOVA JAJA
Na povratku iz krčme „Mlin“, išli smo kroz park našeg dvorca. Normalno da smo išli popreko, a ne stazicom.
Emil: „Vi Sirčani morate uvijek ići popreko!“
Igor: „Pa makar i preko tri plota!“
Stipa: „Pa makar i jaja na plotu ostala!“
Emil i Igor: Pjesma: „Čija li je livada, čija li je trava, čija li su jaja, rumena i plava? Ivanova (Dubravac) livada, Ivanova trava, Ivanova jaja, rumena i plava!“
DOLASKOM U DOMKE POČINJE: PARTY II
Jako je živo, veselo i glasno! Pa moglo bi se reći i bučno! Neki bi i spavali, ali nekima se ne spava (Goca, Vesna, Ivan) ni u ½ dva. Snježana skače iz kreveta, pokrivač leti do pola sobe. Oštrim korakom, pognuta prema naprijed kreće u napad. Prvo „föjer“, a zatim uvodi policijski sat i oduzima Goci sredstvo za zabavu (gitaru). Svi se povlače u domke bez riječi. Tišina!
23.07.2010., petak
IZLET U ZAKOPANE
Stručni vodič, mjesni župnik, naš dragi velečasni koji vozi 80 na sat, ima sigurno 75 godina. Svi „bukvalno“ za njim trčimo. Vožnja uspinjačom na brdo iznad Zakopana, „Gubalowka“. Gore, pljusak! Nakon spuštanja, kupnja („šoping“) u ulici Krupowki! Lidijino prvo kašnjenje, zbog lizanja sladoleda. Brzi povratak u Kamienicu preko brda! Obišli smo sve crkva u južnoj Poljskoj od najniže do najviše. Nakon večere, sjedi se vani pred domkom 3C. Splašeni prošlonoćnom intervencijom imali smo namjeru krenuti na rani počinak, ali…
DOLAZI MAREK SA „VESELIM ŠVABAMA!“
Želi ih se riješiti. Mi ih preuzimamo sa kompletnim naoružanjem. Donijeli su poljsku šljivovicu 70% alkohola. Naše snage odbile su njemački napad medenom rakijom i vinom. Neprijatelji razoružani, a jezik „odrvenio“. Ne mogu izgovoriti Hrvojka pa Hrvojka postaje Heidi!
24.07.2010., subota
Prvi Emilov jutarnji „Ggzgrrr“, tj. proba na parkiralištu ispred restorana. Došao velečasni Jan Zajec, dobro govori hrvatski. I predstavnik KUD-a „Robcusie“. Svi će oni biti naši gosti za ovogodišnje Dane šljiva u Siraču.
IZLET U PLANINE KOD VELEČASNOG JANA NA „SNEŽNICU“
Oštar uspon, kamenom cestom, oderanom vodom, cca 30 min. To je tzv. „Papina staza“ jer je njome planinario Papa Ivan Pavao II. Gore prekrasno, svjež zrak, sve u drvetu, cijeli sanatorij. Mogu primiti 3 autobusa ljudi. Drvena crkvica, izgrađena 2000. godine bit će posvećena Papi Ivanu Pavlu II.
Silazak s brda mnogo blaži uz branje i jedenje borovnica (kaže Emil da su jestive) uz često pražnjenje pokraj ceste. Vjerojatno je i prije nas netko išao tako pa malo „oprao“ borovnice.
Povratak oko 14 sati.
MISA U 16.30, OTVARANJE „31. DNI GORCZANSKI“
Na početku smo zapjevali našu pjesmu „Zdravo Djevo“, a za pričest „Krist jednom stade na žalu“. Bez Vesne, a bila je počinjala. Izvukla stvar Tena, dobra Tena. Prilikom pozdravljanja na Real „Saturn“ Emil promoviran u ministra KUD-a.
DRUŽENJE UČESNIKA – 20h
Druženje s puno lokalnih političara i puno votke.
„ČAMBRLA“ GLAVNI PIPNIČAR
Naime, za točeno pivo bio je aparat naš „Čambrla“. Prihvatio se posla te se aktivno okomio u rad šanka na opće zadovoljstvo konobarica.
„NAPADI“ NA NAŠU VESNU
Prko je profesor iz Krakova. Rekao je Vesnici: „Du hast schöne Ei!“ (Imaš lijepa jaja!), a htio je reći da ima lijepe oči. Zatim ju je „napao“ Mađar Ištvan Bači. Samo ju je malo podragao po „mašini“ (guzi), a Darko je dodao: „Woman frei!“ (slobodna žena). Mađar Ištvan točio je „tokalac“ u potocima, a za uzvrat smo mu otpjevali „Ozo sip“, malo „modificiran“, ali njemu se jako dopalo jer ništa nije razumio.
„MEĐUNARODNI INCIDENT“
Još istu noć došlo je do teškog „međunarodnog incidenta“.
Naime, naše „oko sokolovo“, Suzana, primijetila je neke dečke da se motaju oko domka naših curica. Odmah je digla na noge sve naše ženske snage (Snježana – Securita, Monika i Marijana) i upale su u domek gdje su ušli dečki. Upalile su svjetlo i zagrmile: „Gdje su naša djeca?“ Zbunjeni Mađar upitao je: „What is the problem?“ (U čemu je problem?) Naše cure shvatile su da to nije domek naših cura 2C, već da su upale u krivi domek 1C gdje su bili Mađari. Stvar je spasila Snježana tečnim engleskim: „Sorry, the next room is our room“ (oprostite, ovo nije naša soba, naša je sljedeća soba).
25.07.2010., nedjelja
Traži se tableta više za glavu! Nije ni čudo! Kiša uporno pada, a ja pišem ovaj dnevni. Kiša nestaje, pada i popodne i za vrijeme nastupa. Za vrijeme nastupa, pozornica se sve više ljulja. Samo da prođe „gluvak!“ Molim Boga da se ne sruši! Sve prolazi dobro.
PARTY IV
Sasvim neočekivano, poslije večere dolazi Vladek sa suprugom Vandom. Sve je prošlo, želi se opustiti. Uspijeva, ali i svi drugi uz dosta votke. Ženimo Gocu! Marek mu nudi da ostane, da će sigurno naći ženu. Neka bira između 5-6 ponuda! Goca odustaje, mora ići raditi.
26.07.2010., ponedjeljak
Krećemo kući, Marek redovno kasni. Krećemo u 8,30. Ispraća nas sve do Slovačke. Pale su Marekove suze. Sve ide dobro do Budimpešte. Kada smo išli tamo, prošli smo Budimpeštu za cca 1 sat. A nazad smo išli brzom obilaznicom pa smo izgubili 3 sata.
Umorni, ali sretni stigosmo kući oko 1 sat i 30 minuta.
Dnevnik vodio STIPA SA SURADNICIMA!
DODATAK DNEVNIKU
”MEINE LIEBE FRAU GISELA”
(party u Restauracje Mlin)
Zadivljena melodičnim pjevanjem našeg KUD-a, došla je do nas Frau Gisela (dobrodržeća gospođa u poznim godinama života, članica njemačkih gostujućih snaga) izraziti svoje divljenje. Ugledavši našeg vrckavog vozača Vladu prešla je u ofanzivu i odvukla ga na plesni podij gdje su ”živahno” tancovali u ritmu poljskih akorda. Nažalost, idila nije dugo trajala jer su Frau Giselu izdaleka ”zaslijepili” Stipini brci pa je naša liebe Frau počela opsjedati Stipu koji je uspješno odolijevao njenim napadima braneći se slabošću svoga srca. Vidjevši da od tog kruha nema pogače, vratila se Gisela svom Herr Vladi.
Ne znamo što je dalje bilo, ali je sutradan na izlasku iz autobusa Frau Gisela velikodušno poklonila Vladi 10 € (što je tek oko 5 % od ukupno 200 € koje je naš vozač potrošio ”divljački” jureći slovačkim cestama brzinom od ”nezamislivih” 82 km/h ). Ipak, epilog ove ”drame” ne završava ovdje.
Sve se razbistrilo na završnoj večeri druženja. Frau Gisela i naš ”Ištvan Baći” Stjepan pomirili su se uz ”čašicu” poljske votke dogovorivši daljnje ”sigurne” kontakte internetskom vezom ( www.stipa.zvijer@hr / www.gisela.hotline@d ).
IZGUBLJENO – NAĐENO
Iskradajući se iz domka 3 C, nakon ”nedozvoljenog” prisustva, nepoznati počinitelj ovog ”gnjusnog” djela nepažnjom je izgubio mobitel.
Vrativši se u svoj domak četiri medvjedića (Damir, Emil, Goca i Ivan) bila su šokirana zatečenim stanjem. (Slijedi dijalog.)
1. medvjedić (Čam): Tko je bio u našem domku?
2. medvjedić (Emil): Tko je pio iz moje limenke?
3. medvjedić (Goca): Tko je jeo iz mog ”kuferčića”?
4. medvjedić (Ivan): Tko je spavao na mom krevetiću i zaboravio mobitel?
Nadobudni medvjedići – hakeri, tipkajući po mobitelu, uočili su poznato ime – Ljerka – i tako doznali ime nepoznatog posjetitelja – Ištvana Baćija, alias našeg Stipe.
Nakon dugotrajnih mučnih pregovora s počiniteljem utvrđeno je sljedeće: Stipa treba platiti karton piva stanarima domka 3C.
U trenutku zapisivanja ove zgode stanari domka još uvijek su žudjeli za obećanom pivom i spjevali Stipi ovu pjesmu:
Kada radimo party za ekipu
odmah se sjetimo na Stipu
i njegovog za mobitel duga,
a zatim nas obuzme tuga.
On nam ne želi platiti pivu
i ne šljivi on silu živu.
Silom hoće da nas izda,
a tko izda, taj je p..da.
Ako, Stipa, ne platiš pivu,
reći ćemo Ljerki istinu živu,
ispričati tvoju avanturu cijelu
i spomenuti Frau Giselu.
Nadamo se da ćeš pameti doći
i tih nekoliko zlota smoći,
na svojim očalima obriši šajbu
jer se karton može pretvorit u gajbu.
PS: Nedugo zatim Stipa se ipak popravio i počastio stanare domka obećanom pivom.
TKO ČEKA, TAJ DOČEKA
Naš pan Emil čekao je nestrpljivo svoj red za tuširanje.
Dok je on tako uznemireno tapkao ispred vrata tuš kabine, bezobzirni kupač nije prestajao nemilice puštati vodu. Nakon polusatnog čekanja izbezumljeni pan Emil istrčao je na terasu domka gdje su sjedili njegovi vjerni ”detektivi” da utvrdi koji od njih nedostaje i toliko dugo se tušira.
Ustvrdivši pomnim pregledom da su svi na broju, kombinira naš Emil ”Praskaton”: Tko se, dakle, tušira? Vjerni Praskatonovi detektivi žurno istražiše slučaj. Nakon nepobitnih dokaza utvrđeno je da se ”tuširala” (hladila) piva.
Obavivši neophodno pražnjenje bubrega prihvati se pan Emil ”Praskaton” higijene ruku. Podigavši pogled spazi stasitog neznanca. Kombinira: Eureka, to je moj odraz u ogledalu! Sjetivši se priče o Snjeguljici, obrati se ogledalcu: Ogledalce, ogledalce moje, na svijetu najljepši voditelj tko je? Ogledalce mu odgovori: U ovoj kupaonici najljepši si ti, ali je brko Marek najljepši od svih!
Dodatak dnevniku zapisala Snježana Supan uz svesrdnu pomoć stanarki svog domka, nekolicine muških suradnika i inozemne suradnice ”Heidi” (Hrvojke)