ALBANIJA, DRAČ – VI. Međunarodni folklorni festival, 22.-25.06.2017.

Početkom 2017 g. dobili smo pozivno pismo za sudjelovanje na folklornom festivalu u Albaniji. Festival se održavao od 22. do 25.6.2017. u Draču – gradu na obali mora, ljetovalištu i najvećoj albanskoj luci. S dozom nesigurnosti, ali i željom za upoznavanjem zemlje u koju se godinama nije moglo ni ući ni izaći, prihvatili smo poziv za gostovanjem i u lipnju krenuli na put.

Put nas je vodio preko Banja Luke, Mostara i Podgorice, sve do albanske granice na Skadarskom jezeru gdje smo se prvi put susreli sa zemljom ’’orlova i bunkera’’. S prozora autobusa tražili smo pogledima ostavštine komunističke povijesti ove zemlje, ali cijelim putem do Drača malo smo toga uspjeli i primijetiti.  Prometnice su bile odlične, benzinske i praonice auta na svakih 200 metara. Prometne znakove nitko nije pretjerano poštivao, a domaće životinje i ljudi, kao i njihov obrt, doslovce su ‘’stanovali’’ na cestama koje su preplavili zapadnjački automobili (mercedes je br.1) i tek poneki magare-taxi.

Smjestili smo se u vrlo dobrom hotelu na periferiji grada, u modernom ljetovalištu gdje su se izmjenjivali redovi hotela i apartmana u natjecanju tko će imati bolji pregled na 10-tak kilometara dugu pješčanu uvalu, načičkanu suncobranima u svim bojama.

Hrana je bila  odlična, nitko nije pitao za bon za hranu (samo staneš u red i izabereš nešto s menija). Isto tako nitko nije pitao zašto si zauzeo ležaljku i suncobran na plaži ispred nekog od brojnih hotela. Cijene su,  inače, dosta manje nego kod nas (uz cjenkanje Nere skoro badava, pogotovo asortiman naočala i rekvizita za plažu). Ponuda je vrlo dobra, a  vole nas Hrvate jer svi imaju rođake koji  prodaju sladoled i kolače kod nas. Službena novčana valuta je lek, ali primaju i eure.

Drugi dan odlučili smo se za posjet Kruji, gradiću na obroncima planina, koji je još u 12. stoljeću postao glavnim gradom Albanije, a još je poznatiji po nacionalnom heroju Skenderbegu. Put do njegova i nacionalnog muzeja, vodio je kroz stari bazar – prekrasnu popločenu ulicu omeđenu malim drvenim prodavaonicama tradicionalnih albanskih suvenira i, naravno, neizostavnog odličnog konjaka Skenderbeg.

Navečer je bio defile i nastup na glavnom trgu u Draču. Uz nas su sudjelovali: Bugari, Makedonci, Poljaci, Slovaci i domaćini. Ono što je bilo jako lijepo je da nas je došla pogledati i naša veleposlanica u Tirani gđa. Sanja Bujas Juraga, sa svojim djelatnicima iz ambasade. To se pokazalo i vrlo korisno jer smo za sljedeći dan imali osiguranog vodiča za Tiranu.

Ispostavilo se da je predsjednik našeg KUD-a, naš Stipa, pohađao fakultet s ocem našeg vodiča. Što drugo reći nego – svijet je zaista malen! Naš vodič, inače djelatnik veleposlanstva, veoma detaljno nam je opisao život u glavnom gradu i proveo nas kroz glavne znamenitosti, s posebnim osvrtom i na one dijelove koji su vezani za komunističku prošlost ( E. Hoxha, bunkeri), a sad su važna turistička atrakcija. Široke avenije, popločeni trgovi, veliki šoping centri – Tiranu su transformirali u nekoliko godina u moderan grad koji je još uvijek veliko gradilište kao i cijela Albanija. Navečer smo ponovo nastupali, ovaj put na glavnoj terasi hotela, uz razmjenu suvenira i dodjele diploma za sudjelovanje na festivalu.

Ujutro, puni dojmova i, mora se reći, iznenađeni glede nekakvih prijašnjih predrasuda o ovoj zemlji, krenuli smo kući drugim smjerom – kroz Crnu Goru, dolinom rijeke Pive (legendarni drveni most na granici s BiH) te kratkim posjetom Baščaršiji u Sarajevu (uz neizostavne ćevape kao okrjepu), prije nego smo umorni, ali i zadovoljni utonuli u san na putu prema našem Siraču.

Tekst i foto: Emil Turi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *