MAĐARSKA – SZEKSZARD 2014. i BALATONSZENTGYORGY-BALATONBOGLAR 2012.

Na poziv folklorne skupine iz Mađarske koja je gostovala na Vinodaru u Daruvaru, a u organizaciji HKUD-a ”Lahor” i Družine, u zajedničkoj suradnji pozvani smo i mi, KUD ”Kamen”, na gostovanje u Mađarsku od 18. do 20.08.2012. godine.

Balatonszentgyorgy, maleno mjesto s oko 1600 žitelja, smješteno uz južni dio Blatnog jezera na križanju važnih prometnica, tipičan je primjer naselja koje krasi tradicija, kultura, folklor i sam način življenja ljudi oko Balatona, najvećeg jezera Mađarske i cijele središnje Europe. Taj, površinom vodeni gorostas dužine 77 km, širine 4-14 km i prosječne dubine od 3,2 m koja je zbog dugog sušnog perioda bila bar za 1,5 m manja od uobičajene, ostatak je Panonskog mora. Trenutna dubina jezera nije bila prepreka da krenemo na kupanac. Naravno, uz prethodno kupljene ulaznice (ljubičaste trakice oko ruke).

Nizak vodostaj nije obeshrabrio kupače da krenu na put nade – neki pješice, a neki pedalinama, ne bi li se odvojili nogama od muljevitog dna. Zoom mog fotoaparata taj pokušaj nije uspio zabilježiti jer su najuporniji bili predaleko, negdje na polovini jezera. Poslije se većina nekako radije kupala u bazenčiću pokraj jezera, a ostatak uživao u hladu topola i vrba.

Bili smo smješteni u Osnovnoj školi, bez bojazni da ćemo morati upotrebljavati naš ”tečni” mađarski u pokušajima sporazumijevanja s lokalnim stanovništvom.

Prvu večer su nam domaćini organizirali druženje u tipičnoj mađarskoj čardi (Gyula csarda) gdje se naizmjence sviralo, pjevalo i plesalo te učio čardaš. Neki su rasturili i sebe i druge ne bi li pohvatali korake tog tradicionalnog temperamentnog mađarskog plesa.

Sljedećeg jutra odlazimo u posjet etno muzeju na otvorenom gdje je prikazan život toga kraja u prošlosti. Kratak podnevni odmor u seoskom dvoru tog etno bisera i već valja krenuti na glavni događaj našeg gostovanja – manifestaciju proslave početka berbe grožđa u obližnjem Balatonboglaru, središtu poznatog vinorodnog kraja regije Somogy.

E, tu smo valjda svi ostali bez teksta što zbog organizacije, veličine manifestacije, povorke, nepreglednih štandova, ponude hrane, svega i svačega, broja posjetitelja… Izgubiš se taj čas u toj gunguli buke, mirisa i naravno, mađarskog jezika koji dopire sa svih strana.

Sva sreća da je naš autobus (čitaj; soba za presvlačenje u nošnje) bio parkiran „samo“ koji km od centralnog dijela i to na suncu najprometnijeg parkirališta tik do željezničkog kolodvora, tako da smo ostatak dana nakon nastupa uglavnom proveli u nošnjama na + 35°C .

No našoj kalvariji tu nije kraj… slijedi defile svih učesnika s početkom opet nekoliko km od centra gdje se uputismo, a kako bi drugačije nego pješke na našu startnu poziciju pa sve to opet nazad, uz naravno pjesmu, glazbu, ples, žuljeve, probavne tegobe (Darko) i osmijeh na licu.

Što „Kamen“ i „Lahor“ izdržaše tog dana na jarkom suncu, ne bi nas se niti jedna vojska sramila uzeti u svoje redove u sraz sa daleko brojnijim Mađarima.

Te smo večeri brzo popadali od umora u krevete. Nekima su se pričinjavali u snu duhovi omotani u plahte što kružiše cijelu noć po školi.

Sljedeće jutro – misa u župnoj crkvi te nastup u crkvenom dvoru za domaće stanovništvo. I da nam ne bude monotono, pukne klupa ispod nekih bakica i one završe na leđima s nogama u zraku kao pozdrav svim folklorašima što su im lijepi program pripremili.

Dragi susjedi Mađari, zovite nas i na završetak berbe! Doći ćemo jer u nama još snage ima i za pjesmu, i za čardaš, i za pregazit Balaton, i sve što ide u rok folkloraške službe. Sve ćemo odraditi kao od šale.

Emil Turi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *